Croinvest.eu

Zoran Rajn – intervju o crowdfundingu za jubilarno 100. izdanje časopisa Poduzetnik

Kao medij koji osobito pažnju posvećuje crowdfundingu kao novom načinu financiranja projekata, za jubilarni broj časopisa Poduzetnik razgovarali smo sa Zoran Rajnom, voditeljom Centra za društvene inovacije i održivi razvoj i osnivačem prve hrvatske crowdfunding platforme Croinvest.eu.

1. Jedna ste od prvih osoba koja se sustavno bavi crowdfundingom u Hrvatskoj i na ovim prostorima. Prvi ste otvorili teme poput pravnog uređenja crowdfundinga, povezivanja crowdfundinga s državnim i financijskim institucijama, uključivanja crowdfundinga u širu gospodarsku politiku, regionalizacije crowdfundinga i neka druga. Za to ste nagrađeni i Dekanovom nagradom Pravnog fakulteta u Zagrebu. Bili ste i na primanju kod bivšeg predsjednika Josipovića. Primjećute li kakve pomake u razvoju crowdfundinga otkako se njime bavite? Kakva je reakcija državnih institucija na Croinvest? Bilo je komentara da bi država projekt od takve važnosti trebala uzeti pod svoje okrilje i omogućiti Vam da ga dalje nastavite razvijati unutar sustava.

Određeni kontakti s državnim i financijskim institucijama su ostvareni, no zasada je još uvijek rano govoriti u kojem smjeru će se razvijati situacija. Trenutno razgovaram s HAMAG-BICROM,  određeni modeli povezivanja su na stolu, no tek preostaje vidjeti što će od toga biti realizirano. Međutim, s obzirom na sve veću popularnost i iznimnu društvenu vrijednost crowdfundinga, logično je da u jednom trenutku dođe do značajnijeg angažmana države i financijskog sektora. Crowdfunding je jednostavno prevažan da bi se njime bavili samo pojedinci ili skupine entuzijasta. Kao priznanje struke, Dekanova nagrada mi je osobito draga i izuzetno sam zahvalan dekanu i ostalim profesorima koji su Croinvest prepoznali kao vrijedan projekt. Isto tako, zahvalan sam i bivšem predsjedniku i njegovoj savjetnici za gospodarstvo koji su me primili i saslušali moja razmišljanja o crowdfundingu i nekim drugim temama.

2. U neformalnom razgovoru izrazili ste se dosta slikovito. Kažete da je iz sjemena koje je zasađeno izraslo zdravo stabalce. Da bi od zdravog stabalca nastalo raskošno drvo, potrebno je da se uključi i država, a da bi u konačnici nastala šuma potrebno je da se uključe i ostale zemlje iz okruženja. Od jednog stabalca do cijele šume je dugačak put.  Što treba napraviti da bi došli do te šume?

Smatram da je najbolji put za sve zemlje u okruženju osnovati regionalnu reward-equity platformu koja će primjenjivati sve modele financiranja kao i Croinvest i staviti je u nadležnost regionalne crowdfunding agencije u kojoj će svaka zemlja iz srednje i jugoistočne Europe imati svoga predstavnika koji će koordinirati suradnju agencije s relevantnim državnim institucijama u matičnoj zemlji. Osim što bi upravljala platformom, agencija bi pomagala građanima u pripremi kampanja i traženju investitora, educirale građane o crowdfundingu, pratila praksu u svijetu te predlagala crowdfunding zakonodavstvo i mjere za poticanje i uključivanje crowdfundinga u širu gospodarsku politiku na nacionalnoj, regionalnoj i europskoj razini. Druga mogućnost je da se ne osniva regionalna agencija, već da državne institucije iz svih članica izravno surađuju. Primjerice, za Hrvatsku bi tu zadaću mogao obnašati HAMAG-BICRO. Za realizaciju takvog modela potrebna su neznatna financijska sredstva, a korist je izuzetno velika. Mislim da bi to bio sjajan društveni eksperiment.

3. Predložili ste povezivanje Croinvesta i potpora HAMAG-BICRO-a. Možete li reći više o samom modelu?

Smatram da za financiranje projekata putem crowdfundinga i tradicionalnih načina financiranja postoji mjesta svugdje gdje projekti ne zadovoljavaju u potpunosti uobičajene kriterije tradicionalnih načina financiranja da bi dobili punu potporu pa se taj nedostatak nadomješta kroz crowdfunding kampanju koja služi kao garant da tržište pozitivno valorizira projekt. Model bi se sastojao u tome da Hamag projekte kojima nedostaje nekoliko bodova do potpore uputi na crowdfunding kampanju gdje bi im odmah u početku kampanje uplatio najmanje 30 % zatražene svote, dok bi ostatak novca nositelji projekata trebali sakupiti od građana prema modelu “sve ili ništa”. Visinu početne uplate je moguće i stupnjevati ovisno o broju bodova koji nedostaju – oni projekti kojima nedostaje manje bodova mogu dobiti veću uplatu i obratno. Ukoliko nositelji projekata ne bi uspjeli sakupiti zatraženu svotu, ne bi dobili niti potporu od Hamaga. To je model kojeg bi bilo vrijedno isprobati u praksi jer bi se tako mogao povećati broj projekata za financiranje uz smanjenje rizika. Također je moguće povezati i “Program poticanja ulaganja u vlasnički kapital inovativnih subjekata malog gospodarstva” s Croinvestom kroz  dodjelu bespovratnih potpora većim ulagačima koji koriste equity model.

4. Predložili ste i model za povezivanje Croinvesta s bankovnim kreditima? Možete li ga detaljnije opisati?

Model je moguće primijeniti kod projekata koji ne mogu konkurirati za kredit jer ne mogu ponuditi kolateral, a imaju potencijala za uspjeh, tako da se takvi projekti upute na crowdfunding kampanju prema modelu “sve ili ništa” uz početnu uplatu banke od najmanje 30 % zatražene svote. To je model kojeg mogu primijeniti i HBOR i komercijalne banke koje bi tako mogle dobiti bolju sliku rizika za sebe i djelomično financirati projekte koje inače ne financiraju i proširiti svoje usluge, a to bi bilo posebno korisno kod projekata iza kojih stoje mladi ljudi koji nemaju značajne imovine koja bi mogla poslužiti kao jamstvo. Nedavno sam čuo priču prema kojoj je Walt Disney prije nego je dobio kredit za svoj projekt crtanih filmova odbijen u 121 banci jer nije mogao ponuditi kolateral. Moramo se zapitati koliko je Walt Disneya u Hrvatskoj, osobito ako uzmemo u obzir da domaći poduzetnici imaju na raspolaganju tek desetak banaka. Ako je i samo jedan, previše je.

5. Kako se banke odnose prema crowdfundigu? Postoji li kod banaka strah od crowdfundinga? Kakvo pravilo vrijedi za Hrvatsku, koliko su domaće banke upoznate s crowdfundingom? Očekujete li možda da neka domaća banka zakorači u crowdfunding?

To se pitanje često poteže, no banke se nemaju razloga bojati crowdfundinga. Upravo su banke te koje mogu iznimno profitirati od njega. Tome u prilog govori i činjenica da je u svijetu sve više primjera gdje se banke okreću prema njemu. Prema podacima koje sam pronašao, banke trenutno odbiju 50-80 % projekata za kreditiranje, a crowdfunding im otvara vrata da ulože u dio projekata koji bi inače odbili. Banke tako mogu upotpuniti svoje tradicionalne usluge i zaraditi više nego dosad. Pored toga, velik broj onih koji odaberu alternativne načine financiranja poput crowdfundinga odlučuju se na njih jer ne uspiju prikupiti sredstva na druge načine. Mnogo je lakše napisati poslovni plan i poslati ga u banku na pregled za odobrenje kredita, nego napraviti uspješnu crowdfunding kampanju i javno se izložiti. Izrada i provedba crowdfunding kampanje je rudarski posao. Što se tiče Hrvatske, mislim da su banke dobro upoznate s crowdfundingom. Ukoliko neka od domaćih banaka zakorači u crowdfunding, to bih najprije očekivao od Zagrebačke banke koja često nastoji diktirati trendove i koja je već financijski podupirala aktivnosti vezane uz crowdfunding u sklopu svojih programa društveno odgovornog poslovanja. No možda bude i drugačije, bit će zanimljivo vidjeti što nam donosi budućnost.

6. U Hrvatskoj je dosad pokrenuto stotinjak crowdfunding kampanja. Velik  broj ih nije uspio. Koji su glavni razlozi neuspjeha? Je li teže sakupiti sredstva putem crowdfundinga u odnosu na druge oblike financiranja?

Tri su temeljna razloga zašto crowdfunding kampanje ne uspijevaju. Prvi je niska razina kvalitete samog projekta ili projekt s kojim se građani ne poistovjećuju iako je možda kvalitetan, drugi je nerealno i slabo osmišljena kampanja i treći razlog je loša marketinška  strategija i upravljanje kampanjom. Ponekad se ti razlozi pojavljuju zajedno, a ponekad samo jedan od njih, što je dovoljno da kampanja ne uspije. No treba napomenuti da crowdfunding nije ništa manje uspješan od drugih oblika financiranja. Primjerice, banke odbiju 5 od 10, prema nekim izvorima 8 od 10 projekata, a poslovni anđeli 9 od 10 projekata, no to se ne odvija javno pa se čini kako je sve lakše. Svi oblici financiranja imaju svoja pravila, prednosti i nedostatke i nije sve za svakoga.

7. Mislite li da bi neki od domaćih projekata postigli veći uspjeh da su umjesto Indiegoga ili Kickstartera koristili Croinvest da je postojao ranije?

Mogao bih nabrojati dosta projekata za koje sam siguran da bi polučili bolji uspjeh na Croinvestu, već samom činjenicom da bi kampanje mogle duže trajati i da su uvjeti korištenja fleksibilniji. I još pored toga ne bi trebali platiti proviziju čime bi uštedjeli značajnu količinu novca. Primjerice, Indiegogo za projekte koji koriste fleksibilan model financiranja, a upravo je to model koji se najčešće primjenjuje, naplaćuje proviziju od čak 9% ukoliko projekt ne sakupi ciljanu svotu, a na tu se proviziju još nadovezuje provizija od 3 do 5 % koju naplaćuju pružatelji usluge internet naplate. Treba napomenuti da je velik broj domaćih kampanja na Indiegogu primio uplate samo iz Hrvatske, eventualno je tek nekolicina ulagača bila izvana, a i oni su vjerojatno bili posljedica zalaganja samog nositelja projekta a ne platforme, zbog čega ima još manje smisla platiti  tako visoku proviziju.   

8. Kako ste zadovoljni s dosadašnjim radom Croinvesta? Koliko je teško razvijati takav projekt kod nas?

Više sam nego zadovoljan realizacijom. Croinvest je već gotovo ispunio sve postavljene ciljeve. Temeljni ciljevi Croinvesta su dublje upoznati građane, državne institucije, pravnu struku i akademsku zajednicu s crowdfundingom, analizirati mane zakonodavstva, ponuditi pravna rješenja i podvrći ih javnoj raspravi, ponuditi nove modele za povećanje investicija, definirati način elektroničkog poslovanja koji će biti pogodan za crowdfunding te otvoriti put regionalizaciji crowdfundinga. Razvijanje crowdfunding platforme je izuzetno složen i težak posao jer je crowdfunding multidisciplinarno područje gdje je potrebno poznavati više područja, osobito pravo, ekonomiju i informatiku. Pored toga, elektroničko poslovanje je kod nas još uvijek slabije razvijeno što otežava tehnički razvoj platforme, a uz to postoji još niz drugih problema. Razvoj crowdfunding platforme je maraton, a ne sprint.

9. Nedavno ste predstavili novi projekt Registar humanitarne pomoći Republike Hrvatske kojeg ste izradili po uzoru na crowdfunding platformu Croinvest.eu. Dobili ste široku podršku javnosti za njega. Časopis Poduzetnik Vas je također podržao.

Registar humanitarne pomoći Republike Hrvatske je prijedlog Ministarstvu socijalne politike i mladih usmjeren na osnivanje jedinstvenog registra po uzoru na crowdfunding platformu Croinvest.eu koji bi obuhvaćao informacije o svim humanitarnim kampanjama u Republici Hrvatskoj. Trenutni sustav prikupljanja humanitarne pomoći suočava se s tri temeljna problema: nedovoljnom vidljivošću, netransparentnošću i financijskom neefikasnosnošću, a osnivanje registra prema takvom modelu je način kako to riješiti. Podrška za projekt je stigla s mnogo strana, jako puno je pozitivnih komentara i to daje razloga za optimizam. Vjerujem da bi spajanjem tog prijedloga s novim Nacrtom Zakona o humanitarnoj pomoći mogli dobiti izvrsno rješenje na koje bi se mogle ugledati i druge zemlje koje imaju slične probleme.

10. Visia Croatica je nedavno za kupnju Imunološkog zavoda od strane građana predstavila equity model ulaganja putem komanditnog društva. Jeste li razmišljali o uvođenju takvog modela u Croinvest?

Prije nego odgovorim, želim istaknuti da se radi o izuzetno vrijednoj inicijativi koju je podržao i Centar za društvene inovacije i održivi razvoj. 2,2 milijuna kuna, koliko je trenutno skupljeno, je impozantna svota novca koju dosad još nitko nije uspio sakupiti, pogotovo ne u tako kratkom roku. No bojim se da bi sakupiti konačnu svotu od 100 milijuna kuna samo od građana moglo biti nedostižno. Prilikom izrade modela ulaganja analizirao sam sve postojeće oblike poslovanja u Hrvatskoj, među njima i komanditno društvo, no nisam ga uključio u Croinvest jer je ugovor o tajnom društvu sličan komanditnom društvu, a sadrži određene prednosti. Također treba napomenuti da se komanditno društvo u Hrvatskoj osniva vrlo rijetko. Od ukupnog broja trgovačkih društava u Hrvatskoj, 96 % su društva s ograničenom odgovornošću, 3,3 % je dioničkih društava, a ostatak čine sve ostale vrste trgovačkih društava. Glavni razlog tome je što barem jedan osnivač (komplementar) komanditnog društva, slično kao i kod obrta, odgovara za obveze društva neograničeno cijelom svojom imovinom.

11. Za kraj, koja je najveća zabluda vezana uz crowdfunding? Imate li kakav zlatni savjet za sve one koji se planiraju okušati u crowdfundingu?

Najveća zabluda je da je dovoljno pokrenuti kampanju i da će uspjeh doći sam od sebe, odnosno da će crowdfunding platforma dovesti ulagače. U crowdfundingu uspjeh isključivo ovisi samo o vama. Crowdfunding platforma je primarno tehnički alat, dok se za ulagače svatko mora sam pobrinuti kroz marketinšku kampanju. To dokazuje i velik broj kvalitetnih projekata koji su na internacionalnim platformama doživjeli neuspjeh. Primjerice, na Kickstarteru 12 % kampanja nije imalo niti jednog uplatitelja. Svaka crowdfunding kampanja je velikim dijelom odlučena još prije nego je počela zbog čega kampanja mora biti posljednji, a ne prvi korak u sakupljanju novca. Prije pokretanja kampanje nositelj projekta mora si postaviti pitanje ima li dovoljno pripremljenih ulagača da već u prva dva do tri dana kampanje sakupi barem 30-40 % zatraženog iznosa kako bi imao što snažniji ulaz u kampanju. Ako je odgovor na to pitanje negativan, kampanja će vrlo vjerojatno, iako ne i nužno, biti neuspješna jer neće imati potreban psihički utjecaj na javnost i druge ulagače.

GALERIJA
Intervju o crowdfundingu

Ključne riječi: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,